Helmut Kohl. Ovaj veliki njemaÄki državnik održavao je izuzetno tople odnose s Borisom Jeljcinom, Å¡to u to vrijeme slabe Rusije nikome, osim pomnijim pratiteljima svjetske geopolitike, nije upadalo u oÄi. No dolaskom Putina i naglim jaÄanjem Rusije takvi odnosi za Amerikancima predvoÄeni Zapad postaju problem. Putin je prije svega u to vrijeme joÅ¡ jakom vojnom silom uspio odgovoriti na pokuÅ¡aje destabilizacije u ÄeÄeniji, Gruziji, drugim podruÄjima mahom oko Kavkaza. Ali, u jednoj toÄki u povijesti nije mogao viÅ¡e koristiti ograniÄeno vojno djelovanje u kombinaciji s diplomacijom, veÄ je morao posegnuti za metodama tzv. proxy rata, u kojem ruska vojska otvoreno ne sudjeluje, no aktivno je sasvim ukljuÄena angažmanom svojih struÄnjaka, naoružavanjem i obukom stanovniÅ¡tva, vjerojatno ipak i povremenom topniÄkom potporom s vlastitog teritorija. Bilo je to u Ukrajini. Najavu da Äe se Rusiji susjednu zemlju âžitnicu Europeâ primiti u NATO, Äime bi narasla vjerojatnost da Äe se ponovno aktivirati njezini silosi za nuklearne rakete, Putin nije mogao gledati ravnoduÅ¡no. Ruska je intervencija nakon pobune na Majdanu bila odrjeÅ¡ita i konkretna, prije svega pripajanjem Krima kao kljuÄne toÄke na Crnom moru, gdje se nalazi i baza crnomorske flote koja je jamstvo ruske prisutnosti na Sredozemlju. Zauzimanje velike veÄine Donjeckog bazena ima kljuÄnu ulogu. Ne pretjeruju oni koji kažu da za Ukrajinu nema gospodarskog oporavka bez Donjeckog bazena i njegovih teÅ¡kih industrija. Ipak, daljnji rat Putin si ne može dozvoliti, rat je skup, ne Äini se izglednim da bi njime neÅ¡to dobio, pogotovo ne u odnosu na negativan publicitet koji bi sigurno nastupio, žrtve i troÅ¡kove.